Ovisnosti
Ovisnost o narkoticima je jaka psihološka i fizička ovisnost―nagon na nastavak uzimanja narkotika. Kako se razvija podnošljivost, da se postigne isti učinak doza se mora stalno povećavati pa je potrebna stalna uporaba istog ili sličnog narkotika da bi se spriječilo sindrom apstinencijske krize. Simptomi apstinencijske krize su suprotni učincima lijeka: prekomjerna aktivnost, živahnost, ubrzano disanje, nemir, ubrzani rad srca i povišena temperatura. Prvi znak apstinencijske krize je općenito ubrzano disanje, obično popraćeno zijevanjem, isparavanjem znoja, suzenjem i curenjem iz nosa. Drugi simptomi uključuju proširene zjenice, guščju kožu, drhtanje, mišićne trzaje, oblijevanje vrućinom ili hladnoćom, bolne mišiće, gubitak apetita, želučanocrijevne grčeve i proljev. Simptomi se mogu pojaviti čak 4 do 6 sati nakon što se prestalo uzimati narkotik i obično doseći vrh unutar 36 do 72 sata.
Propisivani lijekovi koji se rabe za liječenje tjeskobe i za izazivanje spavanja mogu uzrokovati psihološku i fizičku ovisnost. Takvi lijekovi uključuju benzodiazepine, barbiturate, glutetimide, kloral hidrat i meprobamat. Svaki djeluje na različit način i svaki ima drugačiju moć ovisnosti i podnošljivosti. Ovisnost o sredstvima za spavanje i lijekovima protiv tjeskobe smanjuje živahnost i ima za posljedicu nejasan govor, slabu usklađenost pokreta, zbunjenost i usporeno disanje. Ti lijekovi mogu osobu napraviti naizmenično depresivnom i tjeskobnom. Neki ljudi imaju gubitke sjećanja, krivo prosuđivanje, skraćena razdoblja pažnje i zastrašujuće obrate u svojim emocijama. Stariji ljudi mogu se pričiniti dementnima―mogu govoriti polako i imati poteškoću u mišljenju i razumijevanju drugih.
Amfetamini se mogu zlorabiti kronično ili uzimati na prekide. Ovisnost je i psihološka i fizička. Amfetamini povećavaju živahnost (smanjuju umor), povisuju koncentraciju, smanjuju apetit i pojačavaju fizički učinak. Mogu izazvati osjećaj dobrog stanja ili pretjerane veselosti. Mnogi su korisnici amfetamina depresivni pa uzimaju te poticajne tvari radi njihova učinka na podizanje raspoloženja da bi tako na neko vrijeme ublažili depresiju. Ljudi koji rabe amfetamine stalno nekoliko puta na dan vrlo brzo razvijaju otpornost. Uzeta količina konačno može prijeći nekolikostotina puta originalnu dozu. Pri takvim dozama gotovo svi korisnici postaju psihotičnima, jer amfetamini mogu uzrokovati tešku tjeskobu, paranoju i iskrivljeni osjet stvarnosti. Psihotičke reakcije uključuju slušne i vidne halucinacije (slušanje i viđenje stvari koje ne postoje) i osjećaje svemoćnosti.
