Velika ljekovitost češnjaka počiva uglavnom na tri organske tvari koje se nalaze u soku lukovice. To su: eterično ulje koje sadrži sumpor, poznata mirisa, velike nepostojanosti i osjetljivosti, male količine organski vezane kremične kiseline. Te tvari sadržane su u lukovici u tako koncentriranom obliku, da ma koliko djeluju ljekovito u razrijeđenom stanju, mogu isto tako uzrokovati neprilike ako se uzmu odjednom u većim i nerazrijeđenim količinama.
Recept
Tinktura se priprema na način da se oguli 200 g lukovica češnjaka, nareže ih se i stavi tijekom 14 dana u l litru bijelog vina ili jake 4,5%-tne rakije na oko 30°C. , dobro hermetički zatvoriti bocu i staviti danju na sunce ili u blizini štednjaka. Sadržaj boce treba tijekom dana više puta promućkati. Nakon 14 dana sadržaj boce se procijedi, a tinktura može stajati i više od godinu dana.
U vrijeme pošasti ili epidemije - bila to gripa, dijareja, tifus i dr., uzima se dnevno 10-15 kapi jedan sat prije ručka. Ako je netko već obolio od neke od tih bolesti, uzima se dodatno još po 20 kapi prije podne i poslije podne. Ta tinktura dezinficira i čisti krv.
Kod bronhitisa, kašlja ili inače kod prehlade zgnječi se češnjak što je moguće sitnije i pomiješa s medom. Od toga se svaki sat uzima po l čajna žlica, a može se upotrijebiti i tinktura češnjaka i to 5-
10 kapi 3 puta dnevno.
Otklanjanje mirisa i okusa po češnjaku: Da bi se smanjio često neugodan i odbojan miris češnjaka, treba tinkturi češnjaka dodati oko 10% kapi ulja od paprene metvice. Pritom češnjak ne gubi svoju ljekovitost.