Peršun

Peršun je dvogodišnja zeljasta biljka, u prvoj godini formira korijen i lisnu rozetu, a u drugoj godini cvjeta i plodonosi. Korijen peršuna dubok do 20 cm, zadebljan. Postoje dvije sorte: peršun korijenaš ( koristi se u vrtlarstvu, nema veliku farmaceutsku vrijednost) i peršun lisičar (koristi se za proizvodnju etarskog ulja). Peršun lisičar ima kratak glavni korijen i mnogo bočnih korijenova. Lišće je perjasto podijeljeno, naboranog ruba. Cvjetno stablo raste do 1m, cvjetovi obrazuju štitastu cvast, sitni, žuto zelene boje, cvjeta od juna do jula. Plod je šizokarpijum. Koristi se list, korijen i plod. Peršun korijenaš se gaji radi korijena i sjemena, a lisičar za proizvodnju etarskog ulja. Etarskog ulja ima oko 5%, dobija se destilacijom vodene pare iz zrelih samljevenih sjemena. Glavni sastojak je miristicin apiol. Mnogo se koristi u ishrani, bogat vitaminom C i A-karotena. Stimuliše apetit, protiv nadimanja i plinova u organima za varenje, koristi se i u veterini. Izgnječeno lišće se koristi za loš zadah, kod ujeda insekata, obloge za uši protiv bolova i zubobolje. Korijen se obično vadi u jesen, listovi se beru od maja pa do kraja ljeta.