Raste u hrastovim i borovim šumama, po livadama i pašnjacima. Raspostranjena biljka. Višegodišnja zeljasta korovska biljka sa razgranatim korijenom. Stabiljka uspravna, razgranata, visoka od 30-100 cm. Listovi izduženo jajasti, svijetlo zelene boje, naspramno raspoređeni, prekriveni brojnim točkicama, tako da izgledaju perforirani. Te tačkice predstavljaju žlijezde s uljem. Cvjetovi su zlatno žute boje s crnim tačkicama, sakupljeni u štitastu cvast. Cvjeta u junu i julu. Plod je trodjelna čahura ispunjena sitnim sjemenom. Kantarion sadrži 0,1-0,4% hipericina, 9-12 % katehinskog tanina, flavonoide, vitamin c i dr. Herba se koristi spolja kao sredstvo koje steže( adstingent), za mazanje opekotina, za zarašćivanje rana, kod hemoroida. Hipericin ima fotosenzibilirajuća svojstva i povećava osljetivost kože prema suncu. Koristi se i kao sedativ kod nekih vrsta neuroza, nesanica i klimakteričnih tegoba, za liječenje lake i sednje depresije. Koristi se u obliku čaja, sam ili u mješavini s drugim herbama za liječenja astme, bronhitisa, bolesti jetre i bubrega, za poboljšanje apetita. Kantarionovo ulje se koristi za liječenje čireva, opekotina, raznih povreda. U narodnoj medicini se kantarion koristi kao diuretik, antidijaroik, kod reume, gihta, artritisa i za ublažavanje menstrualnih tegoba. U Rusiji postoji antibakterijski preparat (Imanin) koji se primjenjuje kod opekotina, svježih i inficiranih rana jer stimuliše regeneraciju tkiva. Herba se sakuplja tokom čitavog ljeta(jun-august).
