Premda se često naziva mahovinom, islandski lišaj nije mahovina, nego lišaj. Biljka nije raščlanjena na korijen, stabiljku i listove. Sastoji se od uspravne, grmu nalik, maslinastozelene ili smeđaste steljke, s tamnoružičastim ili bijelim okrajcima. Steljka može biti visoka do 10 cm. Cvijeta nema. Skuplja se u proljeće i jesen. Prije upotrebe i za vrijeme pripremanja mora se jako oprezno očistiti. U svježem stanju islandski lišaj je krhak i lomljiv, svjetlije boje. Geografsko ime biljke vodi do krivog shvaćanja da taj lišaj raste samo na Islandu. To geografsko obilježje dobila je biljka samo radi toga, što je na Islandu, gdje lišaj također raste, prvi puta primijenjena kao ljekovita biljka. Lišaj uspijeva gotovo na čitavoj sjevernoj polutki Zemlje, a nalazi se među vrijeskom i mahovinama na visokom sjeveru, gdje skromnim sjevernim jelenima služi kao hrana. Na tim područjima služi i kao hrana čovjeku. Taj lišaj služi i kao nadomjestak za žitarice jer se na vatri osušenog i smrvljenog lišaja, priprema hranjiva kaša. Sabire se čitav lišaj, isključivo po suhom vremenu tokom čitave godine, tj. dok je moguće sabiranje s obzirom na vremenske prilike.
Ljekovite i djelotvorne tvari: lišaj sadrži preko 50% sluzi, vitamin B-12, nadalje lišajev škrob, lišajevu gorku kiselinu, gorku tvar cetrarin, lihenin, šećer, gumu i još neke antibiotske djelotvorne tvari. Za ovaj se lišaj drži da od svih kopnenih biljaka sadrži najviše joda. Od mineralnih tvari utvrđena je uglavnom kremična kiselina i nešto eteričnog ulja. Vitamin B-12 ubraja se u najdjelotvornije sredstvo protiv slabokrvnosti. Ljekovito djelovanje: islandski lišaj je ljekovita biljka koja ublažuje nadražaje i rastvara sluz. Zato je treba mnogo više primjenjivati kod svih vrsta prehlade. Vrlo dobri uspjesi mogu se postići kod bronhalnog katara, kašlja, hripavca, prehlade s prekomjernom sluzi, kod svih oboljenja pluća kao i kod slabih pluća te sklonosti k prehladama pri najneznatnijim vremenskim promjenama ili promjenama mjesta s drugom klimom.
