Imela

Žbun koji kao poluparazit živi na raznim drvenastim biljkama, lišićarima, četinarima (jabuka, bagrem, topola, lipa, bor) na svim vrstama familije Rosaceae i Salicaceae. Zimzelen razgranat grm, visok do 1 m, žuto zelene stabiljke, dihotomo razgranate. Listovi lancentarnog oblika, zaobljenog vrha, cjeloviti i sjedeći, žuto zelene boje. Cvjetovi su sakupljeni u štitastu cvast. Plod je bijela bobica. Imela sadrži alkaloid viskontin, flavonske heterozide, biogene amine. Utvrđeno je da hemijski sastav i ljekovitost ovise o drvu na kojem parazitira, tako da je ona koja parazitira na jabuci i jeli, otrovnija od one koja parazitira na topoli. Najbolja imela je sakupljena od kruške. Upotrebljava se kod hipertenzije, kod kardijalne astme i aterioskleroze, za poboljšanje cirkulacije krvi kao i za povećanje odbrambene sposobnosti organizma. Nije još u potpunosti ispitana, te se pripravci od nje daju pod nadzorom ljekara. Kao droga se koristi list i mlade grane, sakuplja se zimi (novembar i decembar) i u proljeće (mart).