Arnika ili moravka je dugotrajna, aromaticna, zeljasta biljka visine do 60 cm. Listovi su sitni, debeli, nasuprotni i malo nazubljeni, a pri dnu stabla složeni u rozetu. Imaju oblik koplja ili jezička. Cvijet je glavica sa jezičastim vjenčićem na vrhu stabljike i proširenim cvjetovima koji imaju pricvjetne listiće. Cvjetovi su žuti ili narančastocrveni promjera od 6 do 8 cm. Kao ljekoviti dio biljke se koriste cvijet, korijen i listovi. Miris cvjetova je aromatičan, kao smolast. Biljka cvjeta od lipnja do kolovoza, ali je vrijeme cvatnje uslovljeno visinom na kojoj biljka raste. Cvijet se skuplja u vrijeme cvatnje, a korijenje u proljeće. Ljekovite tvari su sesauiterpenski laktoni uljučujući pseudo-guano-lide amifolin, arnikolide, helenalin, flavoniode-eupafolin, patuletin, spinacetin, hispidulin, betuletol, etarsko ulje sa timolom, polisaharidi, amicin, mravlja kiselina, tanini i inulin. Njeno djelovanje je antiinflamatorno i imunostimulativno. Jedan od najboljih lijekova za liječenja rana. Primjena spolja, ali ne na otvorenu ranu. Nezamjenjiva je tinktura arnike u liječenju modrica, raznih oteklina od udaraca, padova, podlijeva krvi. Umiruje bolove, pospješuje zacjeljivanje rana, ubrzava apsorpciju hematoma. Najbolje ju je upotrijebiti u obliku obloga. Unutarnja upotreba arnike u vidu čaja ili tinkture zahtijeva oprez.
U obliku tinkture upotrebljava se (pažljivo) iznutra kod osteoporoze, moždanog udara, slabe cirkulacije. Efikasna je kod reumatizma, kod upaljenih vena, bolova u mišićima nakon fizičke aktivnosti. Koristi se i u liječenju grla, a sa drugim ljekovitim biljkama u liječenju upale pluća, tifusa, slabosti srca, za pospješivanje cirkulacije krvi i izlučivanje znoja i mokraće.
